Inicijativa za otvaranje škole u Dobroj Vodi postoji od 1932. godine. Uprkos tome što je za izgradnju škole opredijeljen dio sredstava Fonda za podizanje škole u Pečuricama, škola  je zbog nedostatka sredstava, otvorena tek početkom 1941. Tokom Drugog svjetskog rata školska zgrada je služila okupatorima kao konjušnica.

Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući braće Alković, do sanacije postojeće zgrade koja je završena 1971. godine. Zemljotres 1979. godine je potpuno uništio školsku zgradu pa je podignut montažni objekat u kome se izvodila nastava do 2003. godine.

Zub vremena i novi standardi nametnuli su potrebu za igradnjom nove školske zgrade. Odborom za izgradnju rukovodio je Jusuf Kalamperović. Ukupna vrijednost izvedenih radova je oko 175 000 eura. Oko 40 % sredstava obezbijedila je Vlada Crne Gore. Barska preduzeća „Zavod za izgradnju Bara“, „Put“, „Luka Bar“ i splitski „Pomgrad“ donirali su 40 % sredstava, dok su preostali iznos obezbijedili Opština Bar, iseljenici i mještani. Zbog problema sa vlagom škola je 2016. godine renovirana, a sredstva u iznosu oko 12 000 eura su obezbjedili najvećim dijelom mještani Dobre Vode.

Danas školu u Dobroj Vodi pohađa oko 30 učenika u pet razreda, dok je najveći broj učenika imala školske 1956/1957 – 98.

Školske 1948/49 počinje sa radom škola u Kunjama. Smještena je u džamijsku kuću koju su mještani samodoprinosom adaptirali i pretvorili je u učionicu  i stan za učitelja. Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući Emra Petovića.

1970. godine je izgrađena nova školska zgrada, koja je 2006. renovirana. Radove su finansirali iseljenici ( 15 900 dolara), mještani i Vlada Crne Gore, a Odborom za renoviranje je rukovodio učitelj Sulejman Šabović. Dok je nekada u četiri razreda bilo preko 50 učenika, škola u Kunjama 2016. godine prestaje sa radom zbog malog broja učenika.

Škola u Gorani je počela sa radom 1928. godine pošto su stanovnici Male i Velje Gorane i Pelinkovića zatražili otvaranje škole zato što zbog udaljenosti škole u Pečuricama nijesu mogli slati djecu u školu.. Pošto nije bilo drugog pogodnog objekta, nastava se počinje pohađati u vakufskoj kući. 1932 Goranci i Pelinkovići se samoorganizuju i grade školu. Mještani su gorjeli krečane, pekli crijep i nabavili kamen za školsku zgradu. Posebno impresionira primjer Aiše Nikezić koja je ustupila dio crijepa sa svoje kuće, ostavivši samo dio iznad ognjišta, kako bi škola bila na vrijeme pokrivena.

Poslije zemljotresa 1968. Komunalno preduzeće Bar je poklonilo školi baraku sa dvije prostorije u kojima se nastava izvodila do zemljotresa 1979. Poslije zemljotresa, podignuta je montažna školska zgrada u kojoj se nastava izvodila do 2003. gofine. Škola u Gorani je bila prvi podignuti školski objekat u opštini Bar poslije zemljotresa.

Nova školska zgrada u Gorani je podignuta 2006. godine. Na inicijativu NVO „Mrkojevići“ i uz podršku članova odbora za izgradnju kojim je rukovodio Sabrija Ramović za svega godinu dana prikupljena su sredstva i podignuta nova školska zgrada. Vlada Crne Gore je donirala 40 000 eura i namještaj za školu, Opština Bar 20 000 eura, iseljenici 53 600 dolara i 1300 eura,  mještani 3 640 eura i 1650 dolara. Ukupno je bilo 176 donatora u novcu, a sa onim koji su donirali materijal i pomogli u radu preko 200.

Dok je školske 1947/1948 školu u Gorani pohađalo 135 učenika u 4 razreda, danas je škola petorazredna, a pohađa je 13 učenika u dva kombinovana odjeljenja.

Škola u Dabezićima počinje sa radom školske 1947/48. Smještena je u privatnu kuću. Mještani su samodoprinosom adaptirali kuću i pretvorili je u učionicu  i stan za učitelja. U prvoj školskoj godini školu je pohađao 71 učenik iz Dabezića, Ljeskovca i Veljeg Sela.

Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući Ahmeta Bojića. 1979.godine podignut je montažni školski objekat koji je bio u funkciji do školske 2003- 2004. godine kada zbog malog broja učenika škola u Dabezićima prestaje sa radom.