Sa ogromnim zadovoljstvom dijelimo dvije divne vijesti koje potvrđuju talenat, trud i posvećenost naših učenika!

Lamija Hodžić osvojila je drugo mjesto na literarnom konkursu „Život bez filtera“, koji je organizovao Sekretarijat za sport i mlade Opštine Bar. Ove godine pristiglo je čak 75 radova – 55 iz osnovnih i 18 iz srednjih škola – što jasno potvrđuje veliku kreativnost i interesovanje mladih za temu života van „digitalnih filtera“.

Adnan Krajina, naš talentovani učenik, osvojio je treće mjesto na međunarodnom festivalu harmonike “Zlatna dirka”, dokazavši izuzetnu muzikalnost, rad i ljubav prema umjetnosti.

U nastavku ćemo prikazati Lamijin rad u cjelosti.

Čestitamo Lamiji i Adnanu na ovim značajnim uspjesima!

Nastavite da nas inspirišete svojim talentom i predanošću!

…………………………………..

Život bez filtera

Kažu da živimo u vremenu kad se sve može popraviti jednim dodirom prsta. Ako ti se ne sviđa slika — staviš filter. Ako ti se ne sviđa lice — promijeniš ga aplikacijom. Ako ti se ne sviđa dan — objaviš staru uspomenu i napišeš da je sve u redu. I tako, malo po malo, naučili smo da krijemo istinu. Da krijemo sebe. Ali šta se desi kad se ekran ugasi? Kad nestane svjetlo telefona, kad se obriše šminka i kad ostaneš sam sa sobom? Tad počne ono što se zove — život bez filtera.

To je onaj život koji se ne može urediti, obrisati ili prepraviti. U njemu su suze prave, a osmijesi iskreni.

Svi mi, htjeli to ili ne, nosimo neke svoje „filtere”. Neki ih stavljaju da bi izgledali hrabrije, neki da bi sakrili tugu, a neki da bi se uklopili. Na društvenim mrežama svi izgledaju srećno. Niko ne objavljuje trenutke kad mu je teško, kad plače, kad mu se svijet ruši. Ali baš ti trenuci — oni koji se ne snimaju — pokazuju kakvi smo zapravo. Život bez filtera je život u kojem se ne pretvaraš da si neko drugi. To je život u kojem možeš da pogriješiš, da padneš, da se razbiješ, ali da ustaneš i nastaviš dalje. To je život u kojem ne moraš da glumiš sreću da bi te drugi prihvatili. U njemu možeš da budeš ono što jesi — nesavršen, ali stvaran.

Zamislite jedan dan bez telefona. Bez kamera, bez mreža, bez lajkova. Samo ti i ljudi oko tebe. Možda bi nam u početku bilo čudno. Možda bismo se osjećali kao da nam nešto fali. Ali onda bismo počeli da primjećujemo stvari koje smo zaboravili: nebo, miris jutra, smijeh prijatelja. Počeli bismo da razgovaramo, da slušamo, da osjećamo. To je ono što filteri ne mogu da nam daju — stvarnost. Ljepota života bez filtera je u njegovoj iskrenosti. Nije savršen, ali je pravi. Nije uvijek sretan, ali je stvaran. U takvom životu svaka suza ima smisla, jer iza nje dolazi osmijeh koji nije lažan. Svaki ožiljak nosi priču, svaka greška lekciju. To je život koji ne živiš da bi ga pokazao drugima, nego da bi ga osjetio sam. Društvo nas često uči da budemo „bolji“, „ljepši“, „uspješniji“, ali niko nas ne uči da budemo iskreni. A baš ta iskrenost — prema sebi i prema drugima — ono je što nas čini posebnima. Kada se usudiš da skineš sve svoje filtere, da pokažeš i slabosti i snove, tada počinješ stvarno da živiš. Ja biram da živim takav život. Da ne uređujem stvarnost, nego da je prihvatim. Da se smijem kada mi se smije, a da ne glumim osmijeh kada mi nije do njega. Da volim sebe, ne zbog toga kako izgledam, već zbog onoga što nosim u sebi. A u svijetu punom laži i maski, iskrenost je najveća hrabrost.

Zato, kad se ekran ugasi i kad ostanem sama sa sobom, želim da mogu da kažem:

„Ovo sam ja. Sa svim svojim manama, greškama i snovima. I baš takva — ja sam dovoljno dobra“. To je moj život. Život bez filtera.